Zaštita palmi

Iako ukrasne palme nisu autohtoni predstavnici flore našeg mediteranskog područja, odlično su se udomačile kao dekorativne biljke u parkovima, rivama, okućnicama na našem priobalju. Danas je poznato preko …. vrsta palmi nastalih jednim dijelom prirodnom evolucijom, a velikim dijelom i kao rezultat ljudske aktivnosti pomoću križanja. Najprisutnije su na našem području 5 vrsta palmi koje se vrlo često mogu vidjeti duž naše jadranske obale: Kanarska datulja (Phoenix canriensis), visoka žumara (Trachycarpus fortunei), niska žumara (Chamaerops humilis), kalifornijska lepezasta palma (Washingtonia filifera) i meksička Washingtonia ( Washingtonia robusta).

Svaka od navedenih vrsta podložna je napadima i bolesti i štetnika, ali u prošloj dekadi naše je priobalno područje udomaćilo dva, za našu faunu nova štetnika koji su se u vrlo kratkom razdoblju pokazali osobito devastirajućima za ukrasne palme našeg priobalja te predstavljaju ozbiljnu prijetnju za opstojnost postojećih nasada ovih fascinantnih biljaka. Radi se o crvenoj palminoj pipi (Rhynchophorus ferrugineus) te palminom drvotoču (Paysandisia arhon). Radi se o dva insekta dosta različite taksonomske pripadanosti (crvena palmina pipa je kornjaš, dok je palmin drvotoč leptir), ali dosta sličnog oblika šteta na palmama.

Kod oba insekta ličinke izjedaju tkivo unutar krune te na taj način često uzrokuju propadanje pojedinih listo, dijela debla ili cijele palme ukoliko unište i sam centar rasta. Ličinke se razvijaju unutar debla te se uglavnom teško zamjećuju dok se ne pojave simptomi propadanja palme, što je je već uznapredovala faza zaraze. Crvena palmina pipa pokazuje nešto jače devastirajuće djelovanje odnosno u kraćem vremenskom roku dovodi do propadanja plami u povoljnim uvjetima za razvoj štetnika. Palmin drvotoč je tolerantniji na niske temperature pa njegova pojava kod nas prevladava na sjevernijempodručjima naše jadranske obale. Postoji također i razlika između ta dva štetnika u preferenciji prema raličitim vrstama palmi. Pokazalo se da je kanarska datulja vrlo privlačna vrsta za crvenu palminu pipu, žumare znatno manje, dok su lepezaste palme najmanje osjetljive. Palmin drvotoč se pak najčešće nalazi na žumarama, mada u pravilu napada i kanarske datulje i lepezaste palme.

Među metodama zaštite od štetnika koji žive unutar debla posebno se prikladnom pokazala metoda injektiranja insekticida u deblo, direktno u provodne snopove palmi. Takva metoda, osim efikasnosti ima za prednost i visoki stupanj sigurnosti za ljude i kućne ljubimce što je od vrlo velikog značaja kod primjene unutar naselja i gradova. Od ostalih nametnika na palmama se mogu pojaviti i bolesti koje uzrokuju trulež, debla (Colletotrichum), pjegavost listova (Colletorichum…), propadanje krune (Phytopthora…), međutim njihova je pojava sporadična i protiv njih se ne provodi redovita zaštita.

Na što je potrebno obratiti pozornost kod zaštite ukrasnog bilja unutar područja gdje se odvija svakodnevna životna aktivnost?

  • Bilo da zaštitu provodi sam vlasnik ili se tretiranje vrši uslužno sigurnost stanovnika je na prvom mjestu
  • Sredstvo koje se primjenjuje mora biti dozvoljeno za tu primjenu
  • Izbjegavajte tajanstvene „koktele” za koje ne znate od čega se sastoje i da li su sastojci dozvoljeni za primjenu te kakav im je profil. Ukoliko vam zaštitu radi ovlašteni pružatelj usluga, svakako zatražite informaciju čime se tretira i kakva je profil upotrjebljenih pripravaka iz aspeketa sigurnosti, ai efikasnosti.
  • Nakon provedene zaštite potrebno je pratiti što se događa sa tretiranim biljkama povremenim pregledima